Etnografska izložba Uskrsne pisanice – Belokranjske pisanice svečano je otvorena 30. ožujka 2026. godine u galeriji Kontrast Centra kulture Dubrava u nazočnosti ravnateljice Sandre Banić Numovski, Kristijana Husiča, v.d. ravnatelja Belokranjskog muzeja iz Metlike , autorice izložbe etnologinje Andreje Brancelj Bednaršek i voditeljice projekta dr.sc. Lucije Franić Novak. Tom prigodom mogli smo uživati u prezentaciji i radionici šaranja jaja Tončke Jankovič iz Adlešiča, čuvarice nematerijalne kulturne baštine črne pisanice.
Oni koji nisu uspjeli tada doći k nama imaju mogućnost posjetiti izložbu i upoznati uskrsne običaje Bele krajine.
Izložba ostaje otvorena do 24. travnja 2026.
Galerija je otvorena od 10.00 – 20.00 sati, uz besplatan ulaz.
Međunarodna izložba gostuje u Zagrebu na poziv Centra kulture Dubrava koji kroz programsku djelatnost istražuje, potiče, njeguje i prezentira živu tradicijsku baštinu u europskim kulturnim krugovima koji se naslanjaju na zajedničke korijene. Ona je nastavak istraživanja crne pisanice u Hrvatskoj, susjednoj Republici Sloveniji i drugim europskim zemljama nakon izložbe „Oživljena baština međimurske crne pisanice u stvaralaštvu Biserke Vučenik“ i snimljenog kratkog filma „Dar od srca“ autorice dr. sc. Lucije Franić Novak u produkciji Centra Kulture Dubrava 2023. godine i potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Belokranjska pisanica očuvana u jugoistočnoj Sloveniji prepoznatljiv je simbol slovenske kulturne baštine. Posebnom je čini batik – tehnika pisanja vrućim voskom, izrada ornamentike pomoću pisača (metalni tuljak na drvenom štapiću), geometrijska preciznost i kontrast triju boja (crna, crvena i bijela) ili u prošlosti jedna boja – crna. Bojenje je nekada tradicionalno bilo prirodnim bojama, dok se danas upotrebljavaju kupljene boje. Za razliku od cvjetnih motiva u drugim regijama, pisanice iz okolice Adlešiča i Metlike ostale su očuvane preko sto godine u svojoj izvornosti, zahvaljujući poticaju učitelja, između dva svjetska rata i upornom radu žena čuvarica baštine.
Umjetnost pisanja uskrsnih jaja u Beloj krajini odolijeva zaboravu već cijelo stoljeće. Etnograf i učitelj Albert Sič u knjizi Zbirka narodnih ukrasa (Narodni ukrasi na jajima i krznu) još je 1922. godine napisao da djevojke u Beloj krajini obično daju uskrsna jaja mladićima kao uskrsni dar, a ukrasi su ponegdje „profinjeniji, a ponegdje jednostavnije izvedeni“. Već tada je primijećeno da običaj ukrašavanja jaja i pisanja uskrsnih jaja „iz godine u godinu opada, a ponegdje je potpuno napušten“.
Veliki kulturni poticaj očuvanja belokranjskih pisanica između 1919. i 1924. godine dao je Božo Račič – Kume, učitelj u školi Adlešič, koji je ljepotu adlešičkih uskrsnih jaja proširio diljem Europe – posebno sudjelovanjem učenika osnovnih škola na Svjetskoj izložbi u Londonu.
Koliki značaj u slovenskoj kulturi predstavljaju Belokranjske pisanice govori i podatak da je na tu temu poznati slovenski kompozitor i dirigent Danilo Bučar, rođen u Črnomlju (1896. – 1971.) napisao maestralno djelo za orkestar – Belokranjske pisanice.
Sto godina kasnije, Adlešičani i dalje s ponosom predstavljaju svoja uskrsna jaja, koja su postala vodeći proizvod kućne radinosti, turistički suvenir i simbol Bele krajine, a godine 2012. uvrštena su u nacionalni registar zaštićene nematerijalne kulturne baštine Republike Slovenije.
Izložba predstavlja najljepše primjerke iz fundusa muzeja koji čuva zavidnu zbirku pisanica (oko 500), svjedočeći o strpljenju, vještini i dubokoj povezanosti čovjeka s narodnim običajima, umjetnošću i kulturnoj baštini. Područje slovenske pokrajine Bele krajine nadomak Hrvatske po svom geografskom, etničkom i kulturno-povijesnom porijeklu zanimljivo je kulturno područje koje otvara nove vidike zajedničke kulturne prošlosti. Brojni arheološki nalazi, pisani tragovi i očuvani običaji idu u prilog porijeklu stanovništva Bele krajine od ilirskog vremena do našeg doba, sličnom po načinu življenja, naslijeđenim obrascima ponašanja, odijevanja, slavljenju običaja i tradicijskoj umjetnosti.
Naziv Belokranjci stanovnici Bele Krajine su dobili po bjelini narodne nošnje koju su odijevali prema očuvanim zapisima iz 19. stoljeća. Iako je ovo siromašniji kraj od ostalih područja Slovenije, dao je nebrojeno više duhovnih običaja koji su se očuvali do današnjih dana. O tome svjedoče brojna očuvana tradicijska umijeća među kojima je i nacionalno zaštićeno umijeće ukrašavanja crnih pisanica. Belokranjski muzej Metlika ima zavidnu zbrku povijesnih dokumenata i vrijednu zbirku belokranjskih pisanica (340) rađenih batik tehnikom, čiji dio želimo prezentirati javnosti i usporediti kulturološke utjecaje sa zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrom črnim pisanicama iz Međimurja.