Izložba Mire Martinića

U Fotogaleriji Dubrava, Dubrava 51 a, otvara se 4. svibnja u 19 sati izložba Mire Martinića pod nazivom „Alone“.

Izložba je otvorena do 27. svibnja 2026., radnim danom od 10 do 20 sati.

Ulaz je slobodan.

MIRO MARTINIĆ: ALONE

Ostvarenja Mire Martinića u mediju fotografije svojom osebujnošću privlače pažnju s likovne i sadržajne strane, a najčešće ih predstavlja u osmišljenim ciklusima. Primjerice, pamtljiva je njegova izložba s prikazom vremešnih ogoljelih trsova izbrazdanih površina i volumena, strukture bo­gate tvarnosti. U njoj je Martinić otkrivao na asocijativnoj, a djelomično i realističnoj razini elemente figurativnog koji nisu bili uvijek „ponuđeni“ u uobičajenim vizurama, već u pogledima neobičnih rakursa. Dakako, da bi se razotkrilo ono prikriveno, bilo je potrebno „kreativno“ oko da se u stanjima različitog u stalnosti, i obrnuto, prepoznaju čudesne igre prirode. U portre­tiranju raslinja vinograda za njihova zimskog odmora Martinić je maštovitim kompozicijama koncentriranima na bitno znanom dao novu izglednost.

Zahvaljujući zapažanju, iste su vodilje prisutne i u njegovu novom cik­lusu „Alone“, Sam. S tom razlikom što su trsovi „čekali“ da određenim kadrom i mijenama svjetla postanu umjetnički motiv, dok u novom ciklusu sadržajni sloj proizlazi iz trenutka u prolaznosti vremena ili kraćeg njegova isječka iako „manekeni“ znadu postati trajnost integrirana u prostor. Razumljivo su nužne brze reakcije spram uočenog, s time da su načela vjerodostojnosti fotografije prisutna na visokoj razini. S poštovanjem vrlo važne činjenice: nema režije unaprijed složene narativnosti. Kroz osnovni koncept izložbe promatra se život čovjeka, predmeta, prirode, odnos izdvojene jedinke spram okoline. S međusobnom sraslošću sastavnica zbivanja, ali i kontrastom u iščitavanju doživljaja.

„Soliranje“ šetača, spavača, beskućnika, dizaličara, ptice na anteni, kro­vu, žici, u letu, na glavi spomenika Preradoviću, morske hridi, lista na osušenoj grani, odbačene boce kokakole, psa u iščekivanju gazde, aviona, gnijezda u razvedenosti krošnje, čamca u otvorenosti mora, jajeta, blistavosti duge, plutajućeg drvenog trupca, otvorenog prozora na plohi staklene fasade, cvjetića, maske, preostalog reljefa lavlje glave na reprezentativnom pročelju, usamljenog maslačka… Postoje i manje motivske cjeline, ali isto tako ve­liki „ikonografski“ rasponi u promatranju svakodnevice. Prizvuk literarnog na brojnim razinama zbilje, u atraktivnim i „običnim“ ambijentima, nosi ozračje tjeskobnog, radosnog ili otkačenog, ponekad utkanog u titraje humornog. Dojmljiva je umjetnička cjelovitost u Martinićevu pristupu fotografiji, s čitkim (rjeđe s notama enigmatskog) pričama, vidljivim ali nenametljivim, s punim smislom dobivenim kroz vitalitet ukupnog prostora. Zgusnutog, prozračnog, ispunjenog raznovrsnim detaljima ili maksimalno pročišćenog, otvorenog dubini ili zbivanju u prvom planu, tonski odnjegovanog ili koloristički uzbudljivog. Interpretiranog po likovnoj stilistici u načine ge­ometrijskog, organičkog, marne opisnosti, karaktera ekspresionističke pokre­nutosti, a možda i magičnosti nadrealnog.

Martinić pretvara znana načela u svoj fotografski rukopis, s jasnom rit­mizacijom fragmenata, potrebitom slutnjom koordinatnog sistema, s izuzet­nim senzibilitetom za akcente svjetla ili njihovo difuzno širenje. Za hvatanje neuhvatljivog, atmosfere trenutka u dominanti nebeskog plavetnila, ili vri­jednostima boje u smiraju dana. Nema provjerene ni sigurne formule, svaka situacija je novi izazov, ponekad je to i relativni obrat od onog ranijeg, no uvi­jek u tragu ideje izložbe, kod koje u potki postoji dublji sadržaj – usamljenost. U djelima simboličnog nagnuća, to vrijedi i za osobu na klupi u gradskom predgrađu i za krhkost bijelog cvijeta okruženog vlatima trave, i za iscrpljen list pred aureolom prosunčanih oblaka. Miro Martinić živi ljepotu davši joj dodatnu dimenziju – angažiranost poruke, na adresi intimističkih utočišta i sadržaja u motrištima izdanaka općeg.

Stanko Špoljarić

Miro Martinić rođen je 1967. godine u Zagrebu. Interes za fotografiju pokazuje još od rane mladosti, a u srednjoj tehničkoj školi započinje intenzivno izučavanje fotografskih tehnika i kreativno izražavanje kroz taj medij. Iako je njegova generacija često naginjala modnoj estetici, Martinićev fokus od samih početaka ostaje na linijama pejzaža i karakterima lica. Upravo su zagorski pejzaž i portreti mještana bili tema njegove prve samostalne izložbe, održane 1988. godine. Od 1994. godine u potpunosti se posvećuje fotografiji kao životnom pozivu. Tijekom bogate karijere ostvaruje se kroz reportažnu, arhitektonsku i modnu fotografiju, ilustraciju te portretistiku. U svakom segmentu rada prepoznatljiv je po svom suptilnom, ali autentičnom pristupu. Dok u profesionalnom angažmanu uspješno surađuje s brojnim tvrtkama, njegov umjetnički izričaj pronalazi interes u pejzažima, detaljima prirode i portretima životinjskog svijeta, koji nastaju kao intimno bilježenje trenutka. Poseban naglasak stavlja na njegovanje starih fotografskih tehnika. Kao rezultat dugogodišnje suradnje s glazbenicima, arhitektima i likovnim umjetnicima, objavio je brojne monografije. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi. Član je ULUPUH-a od 2018. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 2021. godine. Živi i radi u Zagrebu.

*Centar kulture Dubrava zadržava pravo izmjene programa.

Kulturni centar i Infocentar
Dubrava 51 a, 10040 Zagreb
tel. 01 2050 050
www.ck-dubrava.hr
infocentar@ck-dubrava.hr

Dječje kazalište Dubrava
Cerska 1, 10040 Zagreb
tel. 01 2050 038
info@kazalistedubrava.hr
www.kazalistedubrava.hr
Facebook Kazalište Dubrava